Bog Te Blagoslovio!
utorak, 15.04.2008.
Karizmatska obnova dar je Duha Svetoga Crkvi!
Ovo su riječi preminulog Pape Ivana Pavla II. Sto je zapravo Karizmatska obnova?
Karizmatska obnova ili Obnova u Duhu jedan je od crkvenih pokreta koji želi doprinjeti duhovnoj obnovi unutar Katoličke crkve. Na takvim susretima puno se ljudi preobratilo zahvaljujuci Duhu Svetom. Veliki postotak vjernika zapravo nezna za darove i snagu Duha Svetoga. Cesto se s njima upoznaju na takvim Duhovnim obnovama. Ali je upoznaju i na jedan drugi nacin. Na onaj nacin na koji oni djeluju. Na nacin gdje oni ljece i gdje oni oslobadjaju. Tako da cesto vjernici tek upoznati sa Duhom Svetim upoznaju i one malo strasnije primjere gdje dolazi do manifestacija. Tako da se ljudi uplase i cesto od toga straha ne mogu potpuno otvorit svoje srce da upoznaju punu snagu Duha Svetoga. Darovi Duha Svetoga se ne dobivaju odma. Netki svoje darove dobiju prije, a neki kasnije. To sve ovisi o nasem prepustanju molitvi, nasoj vjeri i nasem svakidasnjem zivotu. Za darove se vrijedi boriti jer stvarno ima prekrasnih darova koji bi nam pomogli u daljnjoj evangelizaciji ljudi. To je ukratko o karizmatskim obnovama. U jednoj od buducih tema pisat ce mo i o raznim darovima Duha Svetoga.
Braco i sestre Bog vas blagoslovio.
nedjelja, 13.04.2008.
Moja uloga!
Dali si se ikad zapitao od cega je pravljena cipela? Vidis ju, neke su jako lijepe, neke manje lijepe. Sve one imaju istu ulogu. Tu ulogu njima je dao onaj koji ih je izmislio. Tako da je cipele podjelio na sportske, sminkerske itd. Ti sad kad vidis tu cipelu znas od cega je gradjena. Ako zelis saznati koja joj je svrha morat ces upitati onoga tko ju je napravio. Tako i ja isto na prvi pogled znam od cega sam gradjen. Ali koja je moja uloga? Moja uloga je da se proslavi Gospodin u meni. Ali u cemu? Mogu ja biti uspijesan u zivotu i imati jako lijepu obitelj. Ali dali je za to mene moj Gospodin stvorio? Da budem uspijesan. Molim sada Gospodina da mi da viziju moga zivota. Da znam za sto me je stvorio tako da se On moze proslavit u meni i ja u Njemu.
Ovo je dosta tezak tekst. Probajte ga shvatiti i dobro razmislit o njemu. Molite gospodina da vam da viziju.
Sve vas Bog blagoslovio.
subota, 12.04.2008.
Rusenje utvrda
Pozdrav bracama i sestrama u Kristu. Dugo vam nisam pisao. Evo ja se sjetio malo pa da osvjezim ovaj blog. Sto se desilo sve u posljednje vrijeme? Ima puno toga tako da necu puno o tome. Idem samo ono najvaznije. Sto me je potaklo da se sjetim bloga? Pao sam dosta u vjeri. Tako da sam od prijatelja posudio jednu knjigu J. Osteen-a: "Rusenje utvrda". Osteen je jedan karizmatik iz Amerike. Izljecio je dosta ljudi i to riječima. Ukratko o knjizi. Na pocetku knjige proklamiraju se ove riječi iz Biblije:
"Jer oružja za naše ratovanje nisu tjelesna,već snažna po Bogu za rušenje utvrda. Obaramo mudrovanja i svaku oholost koja se uzdiže protiv spoznanja i priznanja Boga i zarobljavamo svaki um da se pokorava Kristu."
(2 Kor 10, 4-5)
Samo najosnovnije:
Naše misli su sotonine utvrde. Svaka losa misao koja nam padne na um je sotonina npr.: Zasto bi se molio svaki dan,samo sam Bogu dosadan? Ja nikad necu uci u kraljevstvo Božje? Zar je Bog mene stvorio da budem bolestan? itd.
Te misli nam sotona stavlja u um. Kada te misli predju iz uma u srce onda u nama zivi sotona, strah i te misli se onda pocinju ostvarivati. Stoga na vrijeme upoznajte istinu. Jer sotona se najvise boji istine. Najlaksa borba protiv zlih misli je:
Svaki puta kada ti padne na um nekakva zla misao koja ne dolazi od Boga jednostavno kazes: "Hvala ti sotono sto te misli stavljas u moj um, sad znam sto je istina. (poslje toga samo proklamiras ili procitas jedan dio iz Biblije koji je usko povezan sa tim mislima)"
utorak, 29.01.2008.
San!!!
Ovo je prića o mome jednom snu. Koji je za mene više bio java nego san. To se sve desilo neku većer. Uglavnom malo umoran prije spavanja idem se kratko pomolit i otvorit Bibliju. Gdje otvorim tu ću proćitat. Bibliju sam otvorio na sam kraj Ivanova evanđelja. Gdje Ivan svjedoći o Isusovim zadnjim danima. Proćitao sam Isusova ukazanja apostolima poslje njegova uskrsnuća. Poslje ćitanja u glavi mi je najviše ostao jedan citat (Isus se obrača nevjernom Tomi) :
"Budući da me vidiš, vjeruješ.
Blago onima koji ne ugledaju, a povjeruju."
(Ivan 20,29)
Mene je to nako malo potaklo na razmišljanje. Zapravo sam se zapitao kolika je jaka moja vjera. Nakon toga sam ošao spavati. San mi je izgledao kao da se sve dogadja u nekom drugom vremenu ali stvarnom. Sanjao sam da ležim u krevetu i žmirim. Na uho sam cuo da netko otvara vrata od terase. Sto je nemoguće jer se mogu otvoriti samo s nutarnje strane. Od tog zvuka me pomalo hvatao strah. Točno sam osiječao sve. Vratima sam bio okrenut leđima. Nisam znao tko je to ali sam sumnjao da je Isus. U meni je sve bilo nemirno. Strah mi oduzeo cjelo tijelo. Jednostavno sam sebi nisam mogao vjerovat da se tako osjecam. Ćuo sam njegove korake kako mi se polako približava. Strah je sve veći. Srce mi je htjelo iskočit. Isus me je jednostavno dotakao. Kroz mene je prošla struja. Takav osječaj sam več jednom osjetio u taboru na polaganju ruku. Mene je znoj oblio. Poslje toga sam se odmah probudio. Toga osječaja više nije bilo. Ali strah je vladao u meni.
Odmah mi je u glavu došlo pitanje.
Zar sam ja spreman na njegov dolazak?
Ako me je samo u snu bilo toliko strah, kako će mi tek onda biti kad mi bude vrijeme da otiđem kod njega, ili kad se ponovno bude vračao na zemlju?
To pitanje me mući cijeli dan. Neznam što da mislim.
